Bilo koja priča o Hajduku ne bi bila potpuna bez dijela o njegovim navijačima i simpatizerima. Ta neraskidiva spona puka i kluba stvarana je od samih početaka, od njegovog osnivanja, rasla kroz godine i vremena. Začet u Pragu, a rođen i odgojen u Splitu, Hajduk je uskoro prerastao granice svog grada postajući simbolom Dalmacije. Nedugo nakon osnivanja splitski je klub postao jedina referentna točka, jedina stvarna poveznica Dalmatinaca diljem Hrvatske sa zavičajem. Prva formalna organiziranja navijača i simpatizera Hajduka počinju nakon završetka drugog svjetskog rata.
Prema dostupnim podacima prvo organiziranje navijača Hajduka bilo je u Zagrebu. Već tijekom 1948. godine u glavnom gradu Hrvatske počela su spontana okupljanja studenata iz Dalmacije na glavnom gradskom trgu. Studenti, liječnici, radnici i svi oni koje je život odvukao iz Dalmacije nalazili su se na tadašnjem Trgu Republike. Jedina poveznica, jedini zajednički interes i znak raspoznavanja bio je Hajduk. Uskoro su stupili u kontakt s Upravom splitskog kluba sa samo jednom željom: omasoviti članstvo i financijski pomoći klubu.
Povijest bilježi da je osnivačka Skupština održana dana 2.travnja 1949. u prostorima NK Metalac u Zagrebu, a prvi predsjednik prvog Društva prijatelja Hajduka bio je bivši igrač Hajduka Bogumil Doležal. Njegov zamjenik bio je Milan Kisić, tajnik Stipe Antičević, a nužno je istaknuti blagajnika Ivu Kaleba te Antu Markoča koji je autor prvog Statuta. Svi su bili uključeni u rad Društva. Učlanjivalo se prijatelje i poznanike, prodavalo značke i memorabilije, a sve u svrhu prikupljanja novca za pomoć Hajduku. Svjedoci vremena tvrde da su veliku pomoć imali od „običnih“ ljudi, dok su Dalmatinci na visokim funkcijama obično bili od male ili nikakve pomoći. Bila je to prava društvena mreža tog davnog doba. Na kraju te prve godine u Zagrebu su bila evidentirana 642 člana, a na kraju 1990. godine brojalo se više od 1100 članova.
Iz kruga ljudi okupljenih oko DPH Zagreb rodila se godinu kasnije i Torcida, najstarija organizirana navijačka skupina u Europi. Uoči utakmice s FK Crvena Zvezda 1950. godine, koja je odlučivala o naslovu prvaka tadašnje države, posebno je organiziran vlak iz Zagreba za Split. Gotovo da nije bilo studenta iz Dalmacije, koji nije krenuo na put prema jugu. Hajduk je slavio sa 2:1, a oduševljenje i euforija zahvatila je Split, Dalmaciju i sve one krajeve koji su disali i živjeli hajdučki.
Zagreb je bio prvi, a njihov primjer slijedili su brojni drugi gradovi i krajevi. Društava prijatelja Hajduka osnivala su se u Slavonskom Brodu, Vukovaru, Sisku, Osijeku… Svugdje je cilj bio isti: omasovljenje članstva, prikupljanje članarina za pomoć klubu i druženje uz priče o klubu. Na temeljima Dalmatinaca i njihovih potomaka društva su učlanjivala sve više članova koji nisu bili iz Dalmacije. Hajduk je povezivao ljude bez obzira na porijeklo. Odlasci na utakmice ili zajedničko praćenje radijskih prijenosa u vremenu kada nije bilo televizijskih prijenosa povezivalo je Hajdukovce.
Još je jedno specifično obilježje Hajduka i njegovih društava prijatelja začeto baš u Zagrebu. 07. veljače 1965. održana je prva Bila noć u prostorima Gradskog podruma u Zagrebu. Bilo je to druženje i fešta zagrebačkih Hajdukovaca i njihovih prijatelja, koje je započelo u 20:00 sati i trajalo do kasnih jutarnjih sati. Bogata večera, tombola, pozdravni govor, pjesma i ples, fešta kakva do tad nije viđena, a sve u čast voljenom klubu. Bile noći postale su tradicija u Zagrebu, a onda je krenulo i u drugim mjestima: Ljubljana, Maribor, Osijek, Split, Šibenik, Rijeka… Hajduk se slavio u Njemačkoj, Austriji, Kanadi, Australiji. Njihovo održavanje bilo je nadogradnja onog ishodišnog motiva: omasovljenje članstva i pomoć Hajduku. Primjeri estradnih izvođača koji su redovno nastupali na ovim večerima bez naknade svjedoče o iskrenim namjerama organizatora i članova.
Nažalost, s početkom Domovinskog rata i promjenom opće situacije u državi dolazi do zanemarivanja rada sa članstvom. U novim okolnostima neka društva se gase, dok druga ostaju postojati na marginama. Početkom borbe za narodni Hajduk, a pogotovo prilikom pokretanja projekta otkupa kluba, priča se ponovno budi i raste do zavidnih visina.
Novo poglavlje u priči oko društava prijatelja počinje s projektom Naš Hajduk. Stvoreno je novo članstvo i nove uzance ponašanja a navijači su doslovno „naučili“ klub koliko je članstvo od vitalnog značaja. Diljem Hrvatske, ali i Europe i svijeta osnivaju se nova društva na čijim se krilima i entuzijazmu učlanjuju tisuće novih članova. Uspostavljena su jasna pravila kojima treba biti zapriječena bilo kakva mogućnost osobne koristi bez obzira na položaj i funkciju. Tijekom 2015. te posebno 2016. godine dolazi do masovnog osnivanja novih društava, koja se vraćaju ishodišnim vrijednostima s početka priče. Baš kao daleke i davne 1949. godine cilj je samo jedan, zajednički i iskren: omasoviti članstvo i financijski pomoći Hajduku!
