Na ovogodišnjim izborima 15. srpnja, koji se održavaju elektronskim putem, sudjelovat će osam kandidata među kojima će aktivni članovi s pravom glasa odabrati petoricu nadzornika Hajduka. Svi aktivni članovi s pravom glasa koji žele sudjelovati mogu se registrirati do 6. srpnja na adresi https://izbori.nashajduk.hr/.
Kako biste pobliže upoznali kandidate, proučite njihove životopise na adresi https://hajduk.hr/klub/izbori/kandidati.
Uz životopis, možete također dobiti uvid u njihovo iskustvo, motivaciju i razumijevanje Hajduka čitajući ovaj intervju koji je dostupan i u videoformatu na HDTV-u.
Dobar dan gospodine Kalinić, dobrodošli. Možete li nam se za početak predstaviti u nekoliko rečenica? Koliko imate godina, odakle dolazite, gdje trenutačno radite?
– Rođen sam 1962. u Splitu, u starom rodilištu, kraj Staroga Placa. Do odlaska u Švicarsku bio sam odgajan u Bihaćkoj ulici. Osnovnu i srednju školu Luka Botić završio sam u Splitu. Odgajao se što u školi, što u kući, malo onako oko Matejuške, što je na neki način bio način odgajanja. Kao prvo, nešto bih htio reći: zahvaljujem vam se na pozivu jer ovo je jedan veliki obiteljski moment koji bih posvetio mom pokojnom ocu koji je bio strahoviti hajdukovac i bio bi jako sretan kad bi me mogao sad vidjeti da sjedim između tih 1500 trofeja, značaka, zahvalnica itd. Odlazim u Švicarsku s 19 godina, što malo zbog avanturizma, što malo osobne motivacije za nekim poslovnim ili osobnim uspjehom. To je bilo tako, što je počelo nekom avanturom završilo se da već 40 godina živim u Švicarskoj, a radim u financijskoj industriji. Stanujem u Zurichu, a jako sam često u Splitu jer moja obitelj ovdje živi, moja mama i moja mama i moja sestra, redovito sam tu.
Možete li malo detaljnije ispričati kako je teklo vaše obrazovanje i poslovni put do današnje pozicije?
– Znate, na početku je bilo jako teško. Otišao sam u Švicarsku, nisam znao ni riječ njemačkog jezika. U međuvremenu govorim sedam svjetskih jezika. Kao osoba jako vjerujem u ustrajnost, ima jako puno u mom karakteru entuzijazma, imam jako puno strpljenja, i taj put naravno nije išao uvijek u pravom smjeru, bilo je tu puno dizanja i padanja u zadnjih 40 godina, ali mislim sve skupa da sam jako zadovoljan mojim profesionalnim uspjehom i svim tim što sam postigao u skoro 60 godina.
Cijelu ste karijeru izgradili u inozemstvu, najviše u Švicarskoj. Koliko ste upoznati sa situacijom u Hajduku i hrvatskom nogometu?
– Nije bilo utakmice koju ja s pokojnim ocem nisam posjećivao na Starom placu do Mediteranskih igara. Hajduk je dio mene, Hajduk je dio obitelji, Hajduk je dio nas. Iako sam vani već dugo vremena, redovito pratim sve što se događa u Hajduku zadnjih 40 godina. Poslovno sam jako puno putovao po svijetu i gdje god bih išao na neki način bih tražio mjesta gdje se skupljeju hajdukovci. Bilo je tu nekakvih interesantnih anegdota. Nije bilo socijalnih medija, nego kad bih bio u San Pedru, znao bih da su tamo u Kaliforniji Komižani i Višani pa bih išao tamo i našao hajdukovce. Isto tako i Novi Zeland gdje su naši vinari, to bi bilo jednostavnije. Problem bi bio u Južnoj Americi kad bih bio negdje na putu pa bi me poslali na tromeđu između Paragvaja, Argentine i Brazila naći nekolio kafića gdje se hajdukovci okupljaju… Tako da, iako sam već dosta vremena vani, Hajduk je dio mene – gdje god postoji situacija, ja bih se družio s hajdukovcima, to je na neki način bio moj hobi. Hajduk intenzivno pratim svih tih godina, sve utakmice, online, uživo itd.
S obzirom na narav nadzorničke uloge, koje od poslovnih iskustava će vam najviše pomoći ako postanete član Nadzornog odbora Hajduka?
– Ovako, ako pogledajte moj CV, vidjet ćete uglavnom da je financijska strana ta koja je najjača po mom profesionalnom karakteru i znanju, rekao bih tako. Za uspjeh kluba trebaju nam sportski uspjesi, uspjesi u rukovođenju klubom i, normalno, treba taj treći dio koji je isto jako bitan, financijska komponenta. Sve te tri komponente jako su bitne u procesu. Sportski uspjesi su najvažniji jer olakšavaju i pomažu te druge dvije komponente. U svakom slučaju mislim da moje financijsko iskustvo kao nadzorno ili savjetodavno tijelo, ako budem mogao to raditi, će svakako bit velika beneficija za Hajduk.
Kako planirate uskladiti svoje obaveze u Švicarskoj koje imate s ulogom nadzornika u Hajduku?
– Karijera je na neki način također jedan tok. Postojala su vremena kad sam kompletno bio zauzet karijerom i nekakvim profesionalnim uspjesima. Došla su druga vremena kada se čovjek želi na neki način možda i opustiti. Imam strahovito puno energije i ne planiram nikakvu penziju. Imam trogodišnju kćerkicu – znači mogu zaboraviti penziju. U svakom slučaju mislim da je ovo moment u mojoj karijeri kad sam postao privatnik, kad mogu na neki način prilagoditi više svog vremena Hajduku i, evo, zbog zadnjih nekoliko mjeseci i svih usklađivanja koja smo imali, mislim da je bila idealna situacija za mene, da sam mogao sve uskladiti – moj privatni život, profesionalni život i želju da budem nadzornik Hajduka.
Već nekoliko mjeseci član ste Hajdučke zajednice. Možete li nam opisati kako ste postali član i koliko će vam to iskustvo biti korisno ako postanete član Nadzornog odbora?
– To je jako interesantno pitanje. Dozvolite mi da se vratim puno unazad… Moja ljubav je počela s Torcidom. Ja sam strahovito velik i strastven navijač i strahovito volim Torcidu i to sve skupa i oni su na neki način dio mene. Kad je utakmica ovdje idem među njih ako mogu otići, ako je zgodno. Čak sam i suprugu vodio dva-tri puta. Na neki način to je počelo s Torcidom i sa svim tim što se dogodilo zadnjih 10 godina te s udrugom Naš Hajduk koje me stvarno oduševila time kakve su se promjene zadnjih 10 godina zbile u Hajduku. Sve je to na neki način bila motivacija kad sam dobio taj poziv i, moram reći, jako ozbiljne intervjue na svim tim nivoima sa svim dijelovima tih društava, da mi je to postalo jedna strahovito velika motivacija, jer udruga Naš Hajduk to toliko profesionalno radi. Hajdučka zajednica sa svim različitim profesionalnim karakterima ljudi koji na neki način imaju zajedničku ljubav prema Hajduku s različitim mišljenjima je jedna idealna komponenta da bih došao na ovaj nivo da se kandidiram za Nadzorni odbor.
Što vas je u konačnici motiviralo za samu prijavu na izbore?
– Ljubav prema Hajduku. To je strast, to je možda čak i religija na neki način. Dozvolite mi isto na neki način da usporedim moj profesionalni život i neke komponente profesionalnog života da bih odgovorio na taj način. Mi analiziramo tržišta, kamate, vrijednosti novca, akcije i tako dalje, koristimo statističke indikatore za analize cijena, trendova i tako dalje, taj takozvani prosjek rasta cijena koji se diže ili pada. Ja sam to uspoređivao na neki način sa statističkim detaljima u zadnjih 12 do 18 mjeseci u Hajduku. Mislim da to sve ide prekrasno i u jednom pravom trendu prema gore i uvjeren sam da će se to tako i nastaviti. Jako sam strastven i mislim da sigurno postoji mogućnost za neka poboljšanja. Ja sam jako zadovoljan s momentalnom Upravom Hajduka, mislim da rade senzacionalan posao, mislim da je uloga nadzornika ta da bude nadzornik, savjetodavac. Postoji, normalno, Uprava koja se u operativnom djelu bavi funkcioniranjem športskoga društva. Mislim da je, u biti, sad došlo pravo vrijeme da bi se sad to sve uskladilo za dalje.
Koje po vama osobine treba imati dobar član nadzornog odbora i što su njegove ključne zadaće u funkcioniranju društva?
– Strast. Ljubav prema Hajduku, kolegijalnost, timski rad, kontinuitet, iskrenost, prijateljstvo, zajednički rad, vjera u Hajduk, želja da mu se pomogne – strast.
Već ste ranije spomenuli trenutačnu Upravu i njezin rad. Možete li još samo malo proširiti odgovor? Kako vidite trenutačni rad i na temelju čega ćete ga procjenjivati u budućnosti?
– Pa slušajte, kao što sam rekao, već postoje te tri najvažnije komponente u nekakvom sportskom društvu. Konkretno, govorimo o našemu Hajduku. Sad, sportski uspjesi koji sigurno statistički već pokazuju da Hajduk ide u puno boljem pravcu. Ja sam uvjeren da će se tako nastaviti i idućih godina, nadam se već iduće godine. Postoje, na primjer, jako ozbiljna gospoda i gospođe koji su tu u Klubu i mislim da rade jako dobro svoj posao, jako ozbiljno. Svaki dan preko medija pratim njihove izjave i njihove konkretne planove. Mislim da je sam stupanj na kojem su odlučili napraviti jedan konkretni plan razvoja, daljnjeg razvoja za razdoblje koje imamo na papiru između 2021. godine i 2027. godine jedan jako važan ključ u daljnjem razvoju Hajduka. Ona je napravljena jako ozbiljno od jedne internacionalne firme. Ja sam je detaljno proučio i ja se kompletno s tim slažem. Jako je bitno imati, na neki način, jedan kompas na koji način bismo dalje napredovali s našim uspjesima.
Što biste izdvojili kao posebnosti Hajduka u odnosu na druga dionička društva? Koja je razlika nogometa općenito u odnosu na druge biznise ili djelatnosti?
– Nije sve u bilancama, što bi se ono reklo. Lako je kad me netko pita da analiziram Netflix ili Amazon ili bilo koju nekakvu firmu. Posveti se čovjek na nekakva dva-tri tjedna, radi na tome i tako dalje. Nije sve samo u bilancama u jednome klubu. Da, one su jako bitne jer pomažu nekakvim sportskim uspjesima, odnosno i na drugi način prema financijskim uspjesima i tako dalje. Mislim da je najvažnija ta ljubav, strast prema sportu. Na koncu su ti članovi kluba dioničari, u našem slučaju su to naši navijači, i sportski uspjesi su sigurno jedan od najvažnijih komponenata i nadam se da ćemo u tom pravcu i nastaviti. Hajduk je jedan specifičan klub s Mediterana. Jasno, postoji mnogo klubova na Mediteranu, međutim on je jako specifičan. Imamo 100 i više godina tradicije, imamo nagradu Francuske Republike, imamo toliko trofeja, toliko respekta po cijelome svijetu. Ja mislim da je upravo trener Hajduka rekao prije nekih 4-5 dana kako je teško biti u ovoj zemlji i naći nekoga tko ne voli Hajduka ili da ne zna za Hajduka, kažimo tako. Ja mislim da je to jako bitna komponenta da se radi samo o ljubavi prema klubu i privilegiji na neki način živjeti u ovom vremenu kad smo uz Hajduk i za naš Hajduk.
Možete li nam za kraj podijeliti neki vaš osobni trenutak koji je s Hajdukom bio poseban za vas?
– Pa naravno, ova pobjeda prije mjesec dana od 3:1 protiv Rijeke. Kažem to jer je najfriškije, jer smo dugo vremena s nestrpljenjem čekali. Međutim, možda su bila dva kojih se sjećam iz moga djetinjstva. Hajduk – Tottenham 2:1 iz 1984., ja sam bio jako jako mlad. Sjećam se te vrlo važne internacionalne utakmice. Ali postoji možda jedna meni najvažnija jer je to meni bila prva. To je 10 godina ranije, 1974. na Starome placu. Ja i moj pokojni otac i barba Ema sjedili smo zajedno na onim drvenim klupama, a Hajduk je pobijedio 4:1. Dva gola Jurice Jerkovića, jedan Slaviše Žungula i čini mi se da je Mijač dao četvrti gol. Mislim da mi je to bila prva internacionalna utakmica. Kažem, bilo je to prije dugo vremena, 1974. Može to na neki način biti stvarno onaj trenutak kad sam se svojim srcem predao Hajduku.
