Ponosni praunuk iznosi sjećanja na djeda Barača: Otkrivamo nepoznate detalje iz života čovjeka koji je „krstio“ Hajduk

Share on whatsapp
WhatsApp
Share on telegram
Telegram
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on email
Email
Share on facebook
Facebook

Ne postoji navijač Hajduka koji u memoriji negdje ljubomorno ne čuva kultnu scenu iz Velog mista u kojoj je Uglješa Kojadinović utjelovio lik i djelo Josipa Barača, profesora kojemu je hajdučki upad u prostorije splitske gimnazije poslužio kao odgovor na njihovo pitanje kako nazvati voljeni klub.

O čovjeku koji je „krstio“ Hajduk nije odveć toga poznato, a da brojni zanimljivi detalji iz života profesora Barača ostanu upamćeni pobrinuo se njegov praunuk Hrvoje Beden. Premda rođen poslije pradjedove smrti, Hrvoje ističe kako se u obitelji uspomena s ponosom čuva i prenosi s koljena na koljeno. Tako je Hrvojev otac imao šest godina kad je pradjed Josip preminuo, no kroz priču pa i dokumentaciju sjećanja su itekako živa.

„Očevu povezanost s djedom primjećivao sam u njegovom oku koje bi uvijek zasuzilo u trenucima dok je pričao o njemu“, započinje svoju priču Hrvoje, polako kronološki prolazeći kroz pradjedov život.

„Rodio se 31. srpnja 1871. godine, kao treće dijete Jelene i Mate Barača. Živio je u Getu gdje je pohađao tadašnju pučku školu na talijanskome, a studirao je u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je položio ispit za profesora klasične filologije. Bio je profesor u Klasičnoj gimnaziji gdje je predavao klasične jezike, a u Velikoj realci i, kako se tada zvao, ‘hrvatski ili srpski’ te njemački. Godine 1913. protjeran je u Zadar te mu je zabranjeno napredovanje, a razlog je bio taj što se narugao novinaru koji je bio austro-ugarski orijentiran. Neko vrijeme je bio i u zatvoru u Mariboru zbog nacionalnog zalaganja i borbe protiv Austro-Ugarske. Prisilno je poslan u mirovinu 1927. godine, ali ga je tadašnji kralj Aleksandar ponovno reaktivirao jer ga je impresionirao njegovim znanjem i elokventnošću dok ga je vodio od Splita do Korčule. Pradjed je, naime, u to vrijeme radio kao vodič kulturnih znamenitosti. Između ostalog, napisao je tekst koračnice ‘Marjane, Marjane’ koja je bila skrivana dok je bio u izgnanstvu u Zadru. Kao vodič bio je zadužen za prezentiranje Splita, Trogira, Omiša i Korčule tadašnjim uglednicima“, u dahu prepričava profesorov praunuk iznoseći pradjedovu rodbinsku vezu s – obitelji Kostelić:

„Unuk jednog od pradjedove braće je gospodin Ante Kostelić, otac Janice i Ivice.“

O tome kako je uopće u to vrijeme njegov pradjed bio osoba od povjerenja kojoj su se obratili splitski studenti glede imena za nogometni klub, Hrvoje pojašnjava:

„Nono Barač je bio povezan sa svime što se događalo u Splitu, od kulturnog preko intelektualnog pa do sportskog aspekta života. Osim Hajduku, ime je dao i veslačkom klubu Gusar kojem je bio također jako privržen. Tata mi je pričao da mu je none govorila kako je odlazio na utakmice i uvijek imao nešto za reći, a nerijetko je, kad se pričalo o taktici, bio pomirbena strana. Siguran sam da je uživao u tadašnjim nogometnim entuzijastima.

Hrvoje je po zanimanju pomorac pa ne uspijeva uživo pratiti Hajduk u onolikoj mjeri u kolikoj bi htio.

„Zbog posla me nema puno kući, što ne znači da ne gajim ljubav za klub. Moje kćeri i sin su aktivniji. Mislim da smo naslijedili ono što je i moj otac naslijedio od svoga nona – privrženost i povezanost od mladih dana. Ono što nono Barač nije osjetio je želja da Hajduk opstane ne samo kao institucija i tradicija već kao klub koji bi još jednom zasvijetlio onim zlatnim sjajem“, zaključio je Hrvoje.

Vođen uspomenom na svog pradjeda, čije ime je već upisano u parku Za sva vrimena, Hrvoje je odlučio ispričati ovu priču te se i sam smjestiti zauvijek na Poljud, uz svoj Hajduk.

Ako i ti želiš svoje ime u Parku na Poljudu postani donator na https://nashajduk.hr/za-sva-vrimena/.

Tvoje ime uz Hajduk

Za sva vrimena

Park Za sva vrimena kruna je projekta otkupa dionica i trajni spomen povezanosti navijača i kluba. Neka se i tvoje ime nađe među njima – Za sva vrimena!