U svakom tekstu koji se na iole ozbiljniji način želi baviti ovdašnjom kulturom ili načinom života nezaobilazno mjesto mora imati Hajduk. Ovaj nogometni klub neraskidivo je vezan sa svojim Splitom, sa Dalmacijom i Hrvatskom. No njegova simbolička vrijednost prerasla je okvire grada i regije, ovaj dugovječni starac odavna je nadišao ulogu samo nogometnog kluba. Ljubav desetaka i stotina tisuća njegovih navijača, gotovo religiozna odanost generacija, fanatična privrženost i njegova sveprisutnost pretvorile su naizgled običan sportski kolektiv u nešto puno više, udahnuvši mu istovremeno svevremensku notu, ali i ljudsku dušu. Hajduk je, odavno je to svima jasno, zapravo fenomen sa ljudskim obilježjima.
Krenete li putem po Dalmaciji, od sjevera ili juga, u neobjašnjivoj i spontanoj sveprisutnosti njegovih obilježja nalazit ćete iskaze njegovog štovanja. Od najmanjih sela uz granicu, u mistima i gradovima, uvalama i lučicama, na brdima i uzvisinama, po puteljcima i cestama, autobusnim kućicama i na pročeljima kuća- on je tu. Njegove vas boje i grb prate poput sjene gdje god da krenete. Crveno-bijelo-plave murale primijetit ćete u tisućama izvedbi i varijanti, ma na koju stranu da krenete. Split i Dalmacija postali su jedan veliki umjetnički salon, koji svjedoči o nepostojanju granice između Hajduka, njegovog grada i regije. Ako je ishodište ove civilne religije, njen najveći hram na Poljudu, svetišta i oltari su u neprekidnom nizu razasuta diljem Dalmacije, koja i na taj način iskazuje povezanost sa svojim klubom. U likovnom izričaju ne smijemo zapostaviti suhozide u obliku Hajdukog grba. Riječ je o tradicionalnom obliku građevine na mediteranu, bez korištenja veznog materijala, koja je nezaobilazan čimbenik sredozemlja i njegove tradicije.
I neupućenom bi strancu vjerojatno odmah u oko upalo ovo mnoštvo simbola, koji kao da naglašavaju jedinstvo jednog nogometnog kluba i njegovog puka, no ono je toliko da ga je zapravo nemoguće vrednovati isključivo materijalnim ili likovnim iskazom. Spone se uočavaju u glazbenoj, jezičnoj i nematerijalnoj baštini, on je prisutan zapravo u svakom segmentu života ljudi i kraja. U Dalmaciji, gdje se sve i svakog preispituje, jedini univerzalni i apsolutni zakon je zakon obožavanja Hajduka. Klub je opjevan u stotinama pjesama, koje su sastavni dio svakog slavlja ili tuge. Neke od najsvečanijih, najveselijih te neke od najtužnijih pjesama uopće posvećene su njemu, a dio su općeg, pučkog glazbenog diskursa. Bez njih su nezaobilazna vjenčanja, ali i sprovodi. Rekorder po broju pjesama njemu je posvećena i opereta, glavni je junak popularne TV serije i knjiga. O njemu se priča kada se nađe rodbina, zbog njega se odgađaju putovanja i prekidaju veze, zbog njega se pune i prazne ulice.
Ljubav je to koju je nemoguće opisati jednim tekstom, no ona je vidljiva i stvarna. U svojoj osnovi zamišljen kao nogometni klub Hajduk je prevalio dalek put i postao nezaobilazni faktor svakodnevnog života, dio tradicije, koji utječe na živote tisuća. Više nego igdje i ikad ova je emocija bila utjelovljena u spontanoj i masovnoj proslavi njegovog 100.rođendana kada je hajdučki puk zapalio nebo za svoj klub.
Ljudi od pamtivijeka sanjaju o vječnom životu, a neumorna nastojanja da ostvare taj cilj svjedoče koliko je teško prihvatiti prolaznost ovozemaljskog života. Vječnost je ostavljena samo za božanstva, za ona najsvetija i najštovanija svih kultura i civilizacija. Ako to shvatimo lako ćemo razumjeti značenje kluba čija je mantra: Hajduk živi vječno!
