Stati uzdignute glave, ustrajno i ponosno, protiv nepravde i sile, dati svoj život za zaštitu drugih, za obranu grada i zemlje, herojstvo je bez premca. Učiniti to za zemlju koja nije tvoja, za ljude koji ti nisu ništa, ali osjećaš njihovu bol, strahotu razaranja i stradanja, užas grada pretvorenog u ruševine i klaonicu, herojstvo je pred kojim se može samo pognuti glava. U znak poštovanja i duboke zahvalnosti.
Priča o ”Francuzu” kako su ga zvali suborci, Jean-Michelu Nicolieru, priča je o žrtvi i herojstvu, ali i priča o idealima, o pravdi i ljudskosti, o stajanju na stranu dobra i dubokoj vjeri da ono pobjeđuje. Njegovo ime i lik trajno su svjedočanstvo plemenitih vrijednosti, junaštva, prijateljstva i pripadnosti koje kao svjetionik stoji i danas svima nama.
– Životna priča Jean-Michela Nicoliera istinsko je junaštvo, a vrijednosti koje nam je tako ostavio u nasljedstvo moraju nam biti i ponos i obaveza. Bio je protiv nepravde, bio je ratnik, bio je prijatelj. Sve to želimo sačuvati kao uspomenu na njega i ostaviti u nasljeđe budućim generacijama, rekli su nam predstavnici Društava prijatelja Hajduka iz Slavonije.
Njih pet, iz Vukovara, Đakova, Požege, Županje i Osijeka, udružili su snage i odlučili simbolično, pred obljetnicu vukovarskog stradanja njegovo ime upisati u park Za sva vrimena na Poljudu.
– Navijači Hajduka redovito odaju počast braniteljima i herojima Domovinskoga rata, među njima i Jean-Michelu Nicolieru, a ovo je jedan trajni izraz našeg dubokog poštovanja i zahvalnosti te sjećanja na život koji je dao za našu Domovinu, objasnili su dodajući kako se zahvaljuju obitelji Nicolier na suglasnosti za ovu akciju.
Park će tako postati bogatiji za još jedno ime i još jednu priču za buduće generacije.
– Želja nam je da se kroz šetnju parkom i mi, a posebno buduće generacije, uz navijače, igrače, osnivače Hajduka i brojne legende mogu prisjetiti i heroja Domovinskog rata. Na taj način zajedno trajno čuvamo spomen na njih i vrijednosti koje su nam svima značajne, zaključili su.
Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. godine u francuskom gradu Vesoulu. U srpnju 1991. godine pridružio se obrani Hrvatske. Ranjen je 9. Studenoga 1991. te je kasnije odveden na Ovčaru gdje je nakon premlaćivanja ubijen. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Iako je imao prilike napustiti Vukovar prije njegova pada, ostao je objasnivši to riječima: Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu!
