Na ovogodišnjim izborima 15. srpnja, koji se održavaju elektronskim putem, sudjelovat će osam kandidata među kojima će aktivni članovi s pravom glasa odabrati petoricu nadzornika Hajduka. Svi aktivni članovi s pravom glasa koji žele sudjelovati mogu se registrirati do 6. srpnja na adresi https://izbori.nashajduk.hr/.
Kako biste pobliže upoznali kandidate, proučite njihove životopise na adresi https://hajduk.hr/klub/izbori/kandidati.
Uz životopis, možete također dobiti uvid u njihovo iskustvo, motivaciju i razumijevanje Hajduka možete također dobiti čitajući ovaj intervju koji je dostupan i u videoformatu na HDTV-u.
Dobar dan, gospodine Pavelin. Za početak, možete li nam se predstavit u nekoliko rečenica? Koliko imate godina, odakle dolazite i gdje trenutačno radite?
– Aljoša Pavelin, dolazim iz Kaštel Sućurca. To moram naglasiti radi Torcide Kaštel Sućurac. Nekad aktivni rukometaš, dragovoljac Domovinskog rata, danas poslovni čovjek, sportski pilot, optimist, idealist, to je, ukratko, najvažnije.
Možete li ispričati kako je teklo vaše dosadašnje obrazovanje i razvoj poslovne karijere?
– Nakon diplomiranja na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, zaposlio sam se u telekomunikacijama i, u biti, najveći dio svoje karijere proveo sam u Hrvatskom Telekomu. Započeo sam na stručnim pozicijama, a nakon toga s vremenom došao sam do upravljačkih pozicija. U jednom trenutku, nakon 17 godina karijere u telekomunikacijskom i ICT sektoru na upravljačkim pozicijama, došlo je do zasićenja i tu se 2016. godine otvorila prilika za odlazak u Viktor Lenac i preuzimanje uloge predsjednika Uprave brodogradilišta Viktor Lenac. To je bio jedan iskorak i, rekao bih, izazov u mojoj karijeri koji sam prihvatio i jako mi je drago što sam to napravio. Nakon odlaska iz Viktora Lenca ostao sam vezan uz more i sad sam predsjednik, odnosno izvršni direktor, jedne relativno male grupe, ali međunarodne tvrtke koja je specijalizirana za popravke velikih brodskih motora i sustava upravljanja s neovisnim tvrtkama u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Litvi, Turskoj i Kini.
Rekli ste da ste počeli u jednoj industriji pa ste onda s vremenom prešli na sasvim drugačiju. Ljudi često ostanu vezani za ono u čemu su stekli obrazovanje i neka prva iskustva. Kako ste se odlučili za promjenu?
– Cijeli život uvijek sam tražio teži put, išao sam težim putem. Što to znači? Uvijek sam nekako mjerio koliko ja mogu. Jako sam puno ulagao u sebe i svoju karijeru, stalno sam učio. Učenje je ključni dio svake karijere tako da u jednom trenutku jednostavno osjetite da je došao taj trenutak za iskorak u nešto novo. Mene je uvijek vuklo učenje novog i iskušavanje samog sebe u novim područjima. Tako da je to moj prirodni put, nisam puno razmišljao kod promjena karijere.
S obzirom na prirodu nadzorničke uloge, koje će Vam od ovih spomenutih poslovnih iskustava najviše pomoći ako postanete nadzornik Hajduka?
– S jedne strane, definitivno, uloga predsjednika Uprave u Viktoru Lencu zato što je Viktor Lenac dioničko društvo kao i Hajduk i u tom smislu ima puno dodirnih točaka i nekakvih zakonitosti koje vrijede i za jedno i za drugo. Isto tako, moja uloga člana Nadzornog odbora u Zračnoj luci Split također će mi značajno pomoći u tome. Ono što ljudi često miješaju i ono što se i dandanas vodi u polemikama oko Hajduka, a to je razlučiti vlasništvo od upravljanja, a to su dvije jako bitne stvari i vrlo različite.
Spomenuli ste da ste član već jednog nadzornog odbora, i to Zračne luke Split. Što vas je motiviralo na prijavu za tu poziciju?
– Sad sam vam maloprije rekao. Sastavni je dio jedne ozbiljne karijere uvijek učenje, učenje i napredovanje. Kad na takav način razvijate svoju karijeru, u jednom trenutku dođe vrijeme kad osjetite da je vrijeme za sljedeći iskorak. U tom smislu Zračna luka, odnosno mjesto člana Nadzornog odbora Zračne luke, kad sam vidio javni natječaj u Slobodnoj Dalmaciji, na neki način se sve poklopilo. S jedne strane htio sam vidjeti hoće li taj natječaj stvarno bit javan i transparentan. S druge strane, ja sam Kaštelanin, sportski pilot, znači, zaljubljenik u zrakoplovstvo i nekako sve su se kockice složile i rekao sam „OK, idem probati.“
Član ste i Hajdučke zajednice već više od godinu dana. Što mislite, koliko će vam to iskustvo biti korisno ako postanete član Nadzornog odbora?
– Priča oko Hajdučke zajednice jako je zanimljiva jer, kad su me momci iz Našeg Hajduka prvi put kontaktirali, ispričali su mi ideju oko Hajdučke zajednice. Moj je odgovor bio: „Dečki, sorry, hvala, ali nemam vremena ni za obitelj od posla, a kamoli za nešto drugo, radije ne bih.“ No oni su bili uporni, poklonili su mi knjigu o Našem Hajduku koju sam pročitao u tri dana. Nakon toga nastavili smo našu komunikaciju i danas evo me, tu sam. A samo iskustvo – kad gledam sve to unatrag, mislim da su momci iz Našeg Hajduka napravili sjajan posao jer su uspjeli jedan skup heterogenih, ali vrlo jakih individualaca spojiti u jednu grupu ljudi koja izvrsno surađuje. Tu imate jedno multidisciplinarno znanje i iskustvo koje je nevjerojatan resurs za Hajduk. Ja vjerujem da sada iz faze upoznavanja, koja mora proći, ulazimo u jednu fazu gdje će Hajdučka zajednica aktivno doprinositi Hajduku u smislu unaprjeđenja poslovanja i svega ostalog.
Što vas je motiviralo da se prijavite na izbore za Nadzorni odbor?
– Vjerujem da ne postoji Dalmatinac koji nema svoje nekakvo hajdučko razdoblje i koji nije emotivno vezan za Hajduk. To je slučaj sa svim ljudima u Hajdučkoj zajednici tako da to nije uopće bilo sporno, bilo je samo pitanje našeg internog dogovora tko će biti ti kandidati. Motiv svih nas, ja vjerujem, jest da damo svoj doprinos da Hajduk opet postane ono što je bio, a to je Hajduk. To je jedna institucija, to nije klub, to je institucija koja daleko nadilazi hrvatske okvire u svakom smislu.
Koje po vama osobine treba imati dobar član nadzornog odbora i što su njegove ključne zadaće u društvu?
– Prvo treba bit zreo i ozbiljan, znači mora biti jedan dovršeni karakter. Treba znati kontrolirati svoj ego, koji mi svi kao jaki individualci imamo. Treba razlikovati, što smo maloprije spominjali, vlasništvo i ulogu vlasnika, odnosno predstavnika vlasnika i ulogu upravljanja. Treba se suzdržati od svih svojih poriva da uđe duboko u operativu kluba i da se miješa u posao Uprave i da čak dođe u iskušenje da donosi nekakve operativne odluke. Taj dio priče moramo izbjeći, uloga nadzornog odbora prvenstveno je nadziranje rada uprave. U smislu zakonitosti i transparentnosti, s naglaskom naravno na financije, to je uvijek najosjetljivije pitanje. Praćenje planiranja te uprave, a vidjeli ste, nedavno je donesena Strategija koja je po meni jedan veliki iskorak u funkcioniranju Hajduka. Mi ćemo praktički kontrolirati i nadzirati planiranje u okviru te Strategije. Recimo, jedna od najvažnijih strateških inicijativa unutar te Strategije jest uvođenje procesa srednjoročnog planiranja, znači nekakvog trogodišnjeg financijskog i poslovnog planiranja. To je vrlo bitan moment. Nakon toga postavljanje specifičnih ciljeva i praćenje realizacije tih samih ciljeva i u konačnici nekakvo predlaganje, nadziranje uvođenja korektivnih mjera. Naravno, planiranje je jedno, a život je drugo. U svakom trenutku može se dogoditi nekakvo iskliznuće od plana u Europskoj ligi, u HNL-u i da onda morate, u biti, cijeli svoj plan korigirati. Mi ćemo pomoći našim znanjem i iskustvom te s Hajdučkom zajednicom iza svojih leđa pokušati pomoći Upravi Hajduka da Hajduk napravi iskorak i postane još bolji klub nego što je bio.
Kako vidite trenutačni rad Uprave i na temelju čega ćete ga procjenjivati u budućnosti?
– Prvo, iako sam se bavio sportom, ja nisam stručnjak i ekspert za sport. Prema tome, ja definitivno ne mogu procjenjivati dubinski uspjeh rada ni Nadzornog odbora ni Uprave. Osobno uopće ne poznajem te ljude. Međutim, ono što mogu reći i što je vidljivo – to su njihovi rezultati. Njihovi su rezultati to da su oni stabilizirali klub, da su osvojili Kup i da su osvojili drugo mjesto u HNL-u i da je donesena Strategija kluba od 2021. do 2027. godine. Samo ako to gledamo, ja mogu čestitati tim ljudima i zahvaliti im na svemu što su napravili za Hajduk, a to je na neki način i postavljena ljestvica za sljedeći Nadzorni odbor i Upravu koja sada trenutačno radi, i mislim da radi dobar posao, da napravimo još jedan korak dalje.
Što biste izdvojili kao posebnost Hajduka u odnosu na druga dionička društva? Koja je najveća razlika između nogometa i nekih drugih djelatnosti?
– To je najljepše pitanje koje ste mi postavili. Prvo ću se vezati na sličnosti. Hajduk je dioničko društvo, kao i ostale tvrtke koje su dionička društva ili ne, oni imaju zajedničke poveznice. To je Zakon o trgovačkim društvima, kao nekakav legislativni okvir, statut, skupština, nadzorni odbor, uprava, poslovni model koji se sastoji od ljudskih i materijalnih resursa, organizacije poslovnih procesa i na kraju onoga što je najvažnije – proizvoda. Upravo je proizvod ono što Hajduk razlikuje od svih ostalih društava. Što biste vi meni rekli koji je najvažniji proizvod Hajduka?
Mislim da bi se navijači složili da je rezultat.
– Dijelom važno, međutim ima nešto po meni što je puno važnije, odnosno što donosi sve to skupa – emocije. Hajduk stvara emocije. I kad pobjeđuje i kad gubi, Hajduk stvara emocije. Po meni, emocija je najvažniji Hajdukov proizvod. To je sad malo u nekoj ideološkoj nadgradnji, međutim ta emocija stvara se svim tim o čemu mi govorimo. Ako ćemo se konkretno spustiti na same operativne ciljeve koje Hajduk mora ispuniti da bi se ta emocija održavala i stvarala, po meni, jedan od najvažnijih zadataka kojim započinje sve jest igranje europskih utakmica. To je izvor nužnih prihoda da Hajduk ne ovisi stalno o nekom vlasniku ili pojedincu koji će stalno donositi novce. Ne, Hajduk mora biti samoodrživ klub koji će stvarati svoje prihode. Da bismo stvarali prihode, moramo igrati europske utakmice. Da bismo igrali europske utakmice, moramo pobjeđivati u HNL-u. To ne znači da ćemo mi biti prvi, ali to znači da Hajduk uvijek mora biti u borbi za prvo mjesto i za Kup. Da bismo te dvije stvari ostvarili, imamo jako puno posla unutar samog kluba, unutar same strukture. Primjerice, u Strategiji su jako dobro razrađene analitika i statistika koja vam pokazuje da mi moramo podići prosjek starosti prve momčadi. S trenutačne 24 godine, što je vrlo mlado, prema 25 ili 26 godina. Druga stvar, moramo povećati stabilnost i kontinuitet prve momčadi. U ovom trenutku imate prosječno vrijeme igranja u prvoj momčadi od 1,4 godine, što je jako malo, nije dovoljno za kontinuitet. Taj broj moramo dignuti prema 2 ili 2,5 godine. Podizanje mentalne snage i spremnosti igrača isto je tako jako bitan detalj. Statistika pokazuje da je broj dodavanja u protivničkoj trećini, broj udaraca na gol i broj postignutih zgoditaka u HNL–u nizak. Što to znači? Samo znači da ti mladi igrači koji nemaju kontinuitet u biti popuste pod pritiskom i očekivanjem. Na tome se treba puno raditi i zato je po meni akademija fokus rada cijelog Hajduka.
Za kraj, možete li izdvojiti neki Vaš trenutak s Hajdukom koji Vam je osobno bio najdraži?
– Mogu, 1987. godine, finale Kupa Jugoslavije na stadionu JNA u Beogradu. Putovali smo vlakom iz Splita do Beograda i ta utakmica, to je nešto – meni naravno, to su i te godine – što je meni ostalo nezaboravno. U regularnom dijelu utakmice rezultat je bio 1:1. Momčadi su bile sjajne s jedne i druge strane. Igrali su se produžeci i Skoblar tada u 119. minuti uvodi Zorana Varvodića, relativno mladog golmana i mijenja Mladena Praliju koji je tad bio reprezentativni kadar. Mi smo svi ostali paf. Međutim, Zoran Varvodić onda brani odlučujući penal Mauru Ravliću, golmanu Rijeke, zatim mu daje gol i na kraju brani Paliski udarac i Hajduk pobjeđuje 9:8. To je meni nekako stvarno bio top moment tog mog nekog hajdučkog razdoblja.
